I tako je došla večer, a mi smo se umorne i ne baš dobro raspoložene uputile na sat plesa. I dok plešemo, malo pomalo, raspoloženje se mijenja. Ljutnju i umor zamjenjuju veselje i nestašnost. I dok nam se tijela oslobađaju stresa i nervoze, sve smo lakše i opuštenije. Nije nikakvo čudo da je kraj sata rezerviran za osmjehe i šalu. Pa toga nema nigdje, ili? Da, ima. Jer tamo gdje je pokret radost, prepuštamo se djetetu u nama. I život je igra.
